Raširi krila

Dopusti da spadne teret prošlosti.

Koliko god nas život iznenađivao usudima, mi smo oni koji odlučuju. Ovaj tekst je važan za sve koji se pitaju da li su na pravom putu.

Postoje tame u kojima vidimo jasnije.

Pre par godina sam mislila da su neke situacije bolne, neizdržive i da će me slomiti. Nisam ni sanjala koliko mi proces kroz koji prolazim donosi. Trajao je. Nije bio lak, ali me je naučio da upoznam sebe, zavolim se još više i učim o svojim darovima.

Rodićeš se kao ptica Fenix onog dana kada prošlost spadne sa tvog tela i duše.

Najveći izazovi u životu su biti čovek. Nikad ne dolaze sami. Dolaze u paketu, dolaze u vidu ljudi, poslova, ljubomore, pogrešnih izbora, prevara, laži, dolaze kao anđeli, velike ljubavi i duboke nežnosti. Bitno je da dolaze i da ih niko nikada nije uspeo izbeći. Ako vam se nekad učini da prolazite kroz najgoru fazu svog života, zapamtite da će i to proći.

Realnost je iluzorna i sve što nas boli, opterećuje najčešće nam se nikad i ne desi. Da li je onda rešenje u nama? Ne biste verovali kroz kakve izazove vodim svoje studente na edukaciji transformacije. U stanju su da se bace u ponor samih sebe i izlete iz njega kao gore pomenute ptice.

Bez svega i svih se može. Možda za mesec dana ili pet godina otkrijete da ste zahvaljujući osećaju koji vas je terao da putujete uvereni da nećete preživeti, otkrili koliko ste fenomenalni i uspešni. Mnogi od onih za koje ste verovali da su vam neophodni, biće samo bleda sećanja.

Kada pomislite da napokon ono što ste silno želeli dolazi po vas, pruža vam ruke, zapitajte se, dolazi li zaista ono što ste želeli? Da li je to zaista ono čemu vredi pružiti ruke? Da li vas je isto to nekad ranije izdalo, prodalo, izneverilo i ko zna koliko puta slomilo i bacilo na dno? Da li je vaš unutrašnji glas rekao “Doći će vreme kad ćeš živeti ono u šta veruješ!”.

Ego je deo nas. Ako ugleda odbijanje, nemogućnost, nedovoljnost, baciće nas u stanje anksioznosti i omalovažavanja sebe. Teraće nas da vučemo pogrešne poteze, inatimo se, samosažaljevamo i ko zna šta sve još. Može se desiti da nas navede da godine potrošimo želeći nešto što uopšte nije za nas, što ne rezonuje sa našom dušom i celim bićem. Može nam se desiti i da nam život prođe u uverenju da volimo nekoga samo zato što među nama nije uspelo. Možda ćemo želeti karijeru koja nema veze sa pozivom naše duše.

Da se trebalo desiti – desilo bi se. Da vas je neko voleo – trajali biste. Da je neko video vašu istinu, poštovao vas – nikad vas ne bi izdao, prodao ili vam radio iza leđa. Da je ego zajeban, jeste. Zato je tu da nas nauči o nama samima.

Bez obzira čega ste se sada setili, sve je baš onako kako treba biti. Vi ste baš tamo gde treba da budete i sa kim vam valja biti. I sve što vam dolazi u susret dolazi vam jer je vaše i da vas nečemu nauči. Možda ćete pomisliti koliko ste godina potrošili na gluposti, na kajanja, suze. Možda ćete osvestiti da niste dovoljno voleli sebe i da ste živeli iluziju da ne zaslužujete ljubav, pažnju ili uspeh. To je sve u redu.

U tom periodu niste znali za bolje, baš kao što ni ja u nekim momentima nisam znala za bolje. Da nije bilo sve kako je bilo, danas ne bih živela svoju istinu i bila nesputana da putuje svetom radeći posao koji volim. Da me život nije bacio u iskušenja i da me moja očekivanja nisu izneverila, danas ne bih znala koliko sama mogu. Nisam nikome dužna i ne moram ništa, a mogu sve.

Dok čitate moj tekst Univerzum prima želje sa svih strana sveta. Neko se ljuti, nekome radi ego, a neko slavi svoj novi uspeh, rođenje deteta ili piše novu knjigu. Neko je nekoga upravo zagrlio, a neko vodi ljubav.  Možda je neko odlučio da sledi sebe i da nikad više ne ide istim starim putevima koji su ga lomili i (na)učili da se jedino sebi može verovati. Neko je odlučio da sebi napokon bude na prvom mestu. Neko na dalekom ostrvu čita moj roman Put u središte duše.

Šta god je za vas ispravno, u redu je. Da li ćete ponoviti svoje greške, živeti lažne odnose, da li ćete svakog jutra raditi na svesnoj promeni, menjati ishranu, meditirati, odabrati novo znanje, promenu pogleda na svet… VAŠ JE IZBOR! Vaš put. Nikome niste dužni objašnjenje, niti je vama ko dužan isto.

Želim da verujem da svako od nas raste iz dana u dan radeći na sebi, postajući bolja verzija sebe u odnosu na onu od juče. Ne menjaju se ljudi stisnutih očiju i srca.  Kad radimo na mentalnoj kondiciji, a samim tim i emocionalnoj inteligenciji, svet postaje lepše i bolje mesto.

Danas znam da se ljudi vole zbog toga kakva im je duša, ne zbog toga da li imaju zajedničke ciljeve ili nekome služe za produženje vrste. Danas znam da je i posao tvoja istina. Hobi je sakupljanje markica (nekome i ljudi), ali ako za posao biraš igre i lobiranja, to samo pokazuje da tvoj lični život nije ništa bolji. Ako vam se ne sviđa život koji živite, krvna slika, partner ili činjenica da ne možete imati sve – promenite priču, radite na sebi, promenite ishranu, nađite novi način da dobijete to što želite.

Jednostavni ljudi žive kvalitetne živote. Bez manipulisanja, uslovljavanja, skrivanja, kalkulisanja, sledeći istinu makar stajali sami protiv celog sveta.  Ako ste rekli NE, znači da ste prepoznali svoju vrednost. Spadate u grupu retkih. Možda vas neće prihvatati u svim krugovima ili odobravati, ali postoji nešto što ću vam otkriti… Biće zavidni što oni nemaju petlju da budu kao vi.

Moj moto je – biti lak samom sebi. Ostalo me uopšte ne zanima.


Ako ste se prepoznali u nekom delu današnjeg teksta ili osećate da je vreme za promenu, pozivam vas da nam se pridružite na radionicama ponedeljkom.

Ukoliko biste voleli da podelite svoju priču, mišljenje – možete to učiniti ispod u komentarima.

1 Love
(Visited 69 times, 1 visits today)

Leave a Comment