U redu je da ne znaš

Pretenciozno je misliti da sve znamo i da sve možemo odmah i sada. Često uhvatim sebe kako me ponese entuzijazam i ono što vidim u ljudima volela bih da odmah mogu da im pokažem, da ih uzmem za ruku i odvedem tako gde bi mogli biti, gde će sigurno biti ako krenu po sebe, ali zastanem i odlučim da im prospem nekoliko znakova na putu i ostavim ih da se sami sa sobom igraju. Zato što, znam sigurno, ne samo iz teorije, nego iz ličnog iskustva koje mnogi ostavljaju po strani kao da se gade istog, ako nisi spreman da sam u sebe gledaš bez skretanja pogleda i da čekaš da ti tvoj odraz odgovori, onda ti džaba svih tehnika, praktičara i edukacija. 

Iskustvo je završni dodir koji oplemenjuje sve što radimo i treba ga prigrliti. Nemojte se plašiti da pogrešite. Ko je rekao da sve što nam ne uspe iz prvog, drugog, desetog puta nije naša priča? Svest je tek 5 % prisutna, a u nesvesti izgleda svi darovi čekaju da ih odobrimo sami sebi, pa da i oni odobre nas. 

Na edukaciji za integrativno savetovanje igrali smo jednu igru. Svako je morao da uradi nešto što do sada nije i što nema veze sa njegovim prirodnim darom izražavanja. Znači, meni je bilo zabranjeno da govorim i pišem. Koliko je samo sakrivenih mehanizama isplivalo, koliko smo svi bili paralisani u trenutku strahom (a ko nam je rekao da je strah stvaran, pitam samu sebe i dalje?), koliko je samo slabosti odlučilo da se pokaže i navelo nas da kroz ono što mi zovemo “oštećenja” prođemo učeći da smo mnogo više od onog što nam je poznato i da smo iznad svega snažni i prepuni vrlina. Ne, nismo se mi popravljali kroz tu igru, niti smo bili pokvareni jer nam je model bio nepoznat. A opet smo naučili mnogooooooo, kroz zabavan i negujući odnos. 

Zato ja na psihološkim čajankama uvek biram da naše vreme prođe kroz igru, makar nam pravila bila posve nepoznata ili ih izmišljali u hodu. Širimo se i pomeramo granice, najlepše rekla bih, tek kad se na zov avanture u sebi odvažimo. 

Kroz pisanje, promišljanje i kreiranje svetova vodim sjajne devojke do nekih novih uglova posmatranja. Ne, ne znam šta je to što će one doneti na čajanke i koliko će biti spremne da otpakuju, ne znam ni odgovore na sva pitanja koja im postavim, ali sam spremna da ih čujem i naučim zajedno sa njima.

Ukoliko vam se dopalo, ostavite mi komentar, pitanja i pridružite mi se na besplatnim ZOOM razgovorima koje držim svakog meseca za newsletter zajednicu. 

 

 

 
(Visited 10 times, 1 visits today)

Leave a Comment