Čekajuci idealan trenutak za pisanje, neću ga dočekati. Kao što znamo, najbolji trenutak je ovaj trenutak sada. lako rastrojena, što od potresa u Zagrebu, što od snova, što od događanja ove godine koja mi naviru sad u velikim valovima u misli, u dubini sebe znam da sam najbolje ikad. Tvoja radionica mi je pala s neba, kao i ti. Bilo je korisno, zanimljivo i predivno i jedva čekam novu. Ono kad zaboraviš i na vrijeme i na probleme i jednostavno uroniš. Kad se nešto pokrene i znaš da više neće stati. Ova godina je pokušala skinut osmijeh s’ lica brojnima, no on je ipak tu, usprkos svemu. Baš zbog takvih ljudi poput tebe, koji nas podsjećaju na našu istinsku prirodu kad možda malo posumnjamo u sebe. Biram svoj put, najbolji je, ipak. Hvala ti od srca.