
U poslednje vreme sve češće čujem od žena tu istu rečenicu, izgovorenu na različite načine, ali sa gotovo istim značenjem:
„Jao, blago tebi, lako je tebi. Ti možeš da odeš na dva ili tri meseca, da ne radiš ništa, da putuješ, da imaš vremena za sebe, a da tvoji poslovi i dalje rade. Ti si nekako uspela da napraviš život u kojem ne moraš svakog dana da budeš za računarom da bi sve opstalo.“
I svaki put kada to čujem, naravno da razumem šta stoji iza tih reči, jer ne čujem samo kompliment; čujem i onu tihu želju koja se nalazi iza njega, ono „Volela bih i ja“, ono „Kako je moguće da ti možeš, a ja još uvek ne mogu“, ono pitanje koje žena često ni sama sebi ne postavi do kraja, jer je mnogo lakše pogledati tuđi život i reći „blago tebi“ nego zastati pred sopstvenim životom i zapitati se: šta je to što ja sebi još uvek ne dozvoljavam?
Jer ono što vidiš kada pogledaš mene nije počelo onog trenutka kada sam prvi put spakovala kofer i otišla na nekoliko meseci. Ne vidiš sve ono što je moralo da se promeni u meni pre nego što je takav život uopšte mogao da postane moj normalan život. Ne vidiš godine u kojima sam učila da razlikujem rad od dokazivanja, ambiciju od potrebe da sebi i drugima stalno potvrđujem da vredim, sigurnost od kontrole, želju od grčevitog držanja za ishod. Ne vidiš koliko sam puta morala da preispitam ono što sam mislila da znači biti odgovorna, vredna, uspešna, dobra žena, dobra ćerka, dobra prijateljica, dobra partnerka, dobra preduzetnica; koliko sam puta morala da shvatim da nešto što sam ceo život nazivala „disciplinom“ zapravo nije ništa drugo nego strah da će se sve raspasti ako ja na trenutak prestanem da držim konce u rukama.
Jer veoma je lako gledati tuđu slobodu i misliti da je ona posledica nekakve posebne sreće, boljih okolnosti, boljih veza, više novca ili neke tajne koju ti još nisi naučila. Mnogo je teže prihvatiti mogućnost da se deo onoga što danas nazivaš svojim životom održava upravo zato što si se iznutra toliko dugo držala određenih uverenja da više ni ne primećuješ da su to uverenja, a ne zakoni prirode.
Možda veruješ da moraš mnogo da radiš da bi mnogo zaradila.
Možda veruješ da moraš stalno da budeš dostupna da bi te ljudi voleli i poštovali.
Možda veruješ da je odmor nešto što dolazi tek kada završiš sve obaveze, iako duboko u sebi znaš da ih nikada nećeš završiti.
Možda veruješ da moraš da budeš korisna da bi imala pravo da primaš.
Možda ti je neprijatno da tražiš više novca, više ljubavi, više prostora, više vremena, više pažnje, više života, jer negde u tebi još postoji ona stara, gotovo nečujna rečenica: „Nemoj da tražiš previše.“
I možda si toliko dugo živela po toj rečenici da si zaboravila da si je nekada davno naučila.
Zato ovo putovanje koje počinjemo 13. septembra
ne želim da bude još jedan program u kojem ću ti objasniti šta treba da radiš da bi postala uspešnija, bogatija, organizovanija ili „bolja verzija sebe“. Iskreno, mislim da je poslednje što nam ženama trenutno treba još jedna lista stvari koje treba da popravimo na sebi. Toliko smo dugo učene da stalno nešto popravljamo – telo, karijeru, odnose, navike, produktivnost, finansije, izgled, raspoloženje, način komunikacije – da smo gotovo zaboravile kako izgleda kada ne pokušavaš neprestano da postaneš neka druga žena, nego počneš da otkrivaš šta se nalazi ispod svih tih slojeva koje si godinama nosila.
Zato je ovo putovanje pre svega povratak sebi.
Ne povratak nekoj idealnoj verziji sebe, ne ženi koja sve zna, sve može i nikada se ne plaši, nego onoj verziji tebe koja je oduvek znala šta želi, ali je vremenom naučila da svoje želje smanjuje kako bi se uklopila u ono što je bilo prihvatljivo, bezbedno, očekivano i moguće u očima drugih.
Želim da zajedno pogledamo gde si naučila da moraš da zaslužiš ono što želiš, gde si naučila da se prvo moraš dokazati pa tek onda odmoriti, gde si naučila da je novac nešto za šta se teško radi umesto nečega što možeš da primiš, gde si naučila da ljubav moraš da održavaš stalnim davanjem, gde si naučila da je kontrola isto što i sigurnost i gde si, možda najneprimetnije od svega, počela da veruješ da je život koji zaista želiš rezervisan za neke druge žene.
Jer možda nije.
Možda ti ne nedostaje još jedna metoda.
Možda ti ne nedostaje još jedna tehnika.
Možda ti ne nedostaje još jedno znanje.
Možda ti nedostaje unutrašnji kapacitet da primiš ono što već govoriš da želiš.
Ovo neće biti još jedan program u kojem ću ti dati gotovu formulu, reći ti šta treba da radiš svakog dana i ostaviti te sa još jednim sistemom koji treba da uklopiš u već prepun život.
Ovih 33 dana biće nešto mnogo ličnije.
Biće to moj direktan pristup tebi kroz moja iskustva, moje uvide, ono što sam godinama učila, grešila, menjala, preispitivala i ponovo gradila dok nisam došla do načina života koji danas živim.
Podeliću sa tobom ono što inače ne delim javno.
Ne samo ono što znam, već i kako sam do toga došla.
Kako sam menjala svoj odnos prema novcu, radu, uspehu, odmoru, željama, primanju i sopstvenoj vrednosti. Kako sam širila svoj kapacitet da imam više, a da ne moram da ulažem sve više svog vremena i energije. Kako sam izgradila svoj način rada i svoj poslovni model tako da danas mogu da odem, putujem, provedem mesece van svakodnevnog rada, a da moj život i moji poslovi ne prestanu da funkcionišu.
Ali neću ti dati svoj život kao recept.
Jer ne želim da postaneš ja. Želim da kroz ovo putovanje otkriješ šta je tvoj model slobode.
Šta je tvoja verzija života u kojoj imaš dovoljno novca, dovoljno vremena, dovoljno prostora i dovoljno unutrašnjeg mira da ne moraš stalno da biraš između života i rada.
Tokom prvih 30 dana u privatnoj Telegram grupi dobićeš svakodnevna audio javljanja direktno od mene.
Nećeš samo čitati tekstove.
Čućeš moj glas, moje razmišljanje, moje uvide i način na koji ja gledam na određene situacije.
Kroz tih 30 dana vodiću te kroz različite slojeve koji se nalaze između tebe i života koji želiš kroz tvoje obrasce, uverenja, strahove, odnos prema novcu, odnos prema radu, sposobnost da primiš, način na koji donosiš odluke, ono što sebi dozvoljavaš i ono što sebi još uvek ne dozvoljavaš.
Biće mnogo spiritualnog putovanja, ali ne onog koje ostaje na lepim mislima i afirmacijama.
Biće preispitivanja.
Biće pitanja koja možda neće biti prijatna.
Biće trenutaka u kojima ćeš morati da pogledaš sebe potpuno iskreno i da se zapitaš:
„Da li ja zaista želim ovaj život ili samo želim da izgledam kao žena koja ga ima?“
Pored mojih svakodnevnih audio javljanja, dobićeš i konkretne procese, pitanja i vežbe za samostalan rad.
Ne zato da bi imala još zadataka.
Nego zato što postoje stvari koje niko ne može da uradi umesto tebe. Ja mogu da ti pokažem gde da gledaš. Mogu da ti dam pitanja koja možda nikada sebi nisi postavila. Mogu da podelim sa tobom način na koji sam ja prošla određene procese. Mogu da ti otvorim vrata u svoj način razmišljanja.
Ali onda dolaziš ti.
Ti sa svojim odgovorima.
Svojim iskustvom.
Svojim životom.
Svojim željama.
I upravo tu počinje prava promena.
Posle 30 dana rada nećemo samo završiti program i reći: „To je to.“
Naprotiv.
Poslednja tri dana rezervisana su za naše zajedničke live susrete. I svaki od njih ima svoju svrhu.
Prvog dana uživo napravićemo prostor da zajedno zaokružimo sve kroz šta smo prošle tokom prethodnih 30 dana. Da povežemo tačke. Da pogledamo šta se promenilo. Šta si videla. Šta ti je isplivalo. Šta više ne želiš da nosiš sa sobom.
I šta sada želiš da poneseš dalje.
Drugog dana ulazimo mnogo dublje.
Čeka te duboko putovanje kroz SIP metodologiju proces koji ćemo raditi zajedno, uživo, i koji će ti omogućiti da ono što si prethodnih 30 dana otvarala i osvešćivala sada pogledaš iz jedne još dublje perspektive.
Ovo neće biti još jedno predavanje. Ovo je iskustvo. Proces. Putovanje.
A onda ostavljam jedan poziv za tebe. Za sva ona pitanja koja su ti se pojavila tokom prethodnih 32 dana. Za ono što ti nije jasno. Za ono što te je pokrenulo. Za ono što ti se dogodilo. Za tvoju konkretnu situaciju. Za tvoj posao. Za novac. Za odnos. Za tvoje odluke. Za ono gde si zapela.
Pitaćeš mene.
I dobićeš prostor da razgovaramo o onome što je upravo tebi potrebno. Jer ne želim da ovo bude samo sadržaj koji si odgledala. Želim da bude živo iskustvo u kojem možeš da dobiješ odgovore na ono što se stvarno dešava u tvom životu.
13. septembar – početak.
Do 12. septembra — 55 €
Od 13. septembra — 110 €
Od 23. septembra — 215 €
Ne zato što želim da pravim veštački pritisak. Nego zato što će se tokom ovog putovanja otvarati sve više sadržaja, mog iskustva, mog rada i moje direktne pažnje. I deliću sa tobom mnogo. Ono što ne delim na edukacijama, na seminarima, što ljudi dobiju u nekim segmentima uživo rada individualno na ostrvu.
I želim da žene koje uđu prve budu nagrađene za svoju odluku.
„Blago tebi.“
možda je vreme da tu rečenicu zameniš jednom drugom: